párati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. pȃrām, 3. l. mn. párajū, imp. pȃrāj, aor. párah, imperf. pȃrāh, prid. r. párao, prid. t. pȃrān 1. razdvajati po šavu ono što je bilo sašiveno [~ suknju] 2. kidajući razdvajati na dijelove [~ papir]

pȁravōjnī

prid. G pȁravōjnōg(a); ž. pȁravōjnā, s. pȁravōjnō koji ne pripada državnoj vojsci [paravojne skupine]

paràzīt

im. m. G parazíta; mn. N parazíti, G parazítā v. nametnik

parazitològija

im. ž. G parazitològijē biol. grana biologije koja proučava parazite

parazitòloškī

prid. G parazitòloškōg(a); ž. parazitòloškā, s. parazitòloškō koji se odnosi na parazitologiju

paràzītskī

prid. G paràzītskōg(a); ž. paràzītskā, s. paràzītskō v. nametnički

parènhīm

im. m. G parenhíma; mn. N parenhími, G parenhímā 1. bot. temeljno tkivo u biljaka 2. anat. funkcijski posebno tkivo nekih organa u ljudi i viših životinja

parènhīmskī

prid. G parènhīmskōg(a); ž. parènhīmskā, s. parènhīmskō koji se odnosi na parenhim [~ organi]

párēnje

im. s. G párēnja; mn. N párēnja, G párēnjā biol. spajanje mužjaka i ženke radi oplodnje

pàrfēm

im. m. G parféma; mn. N parfémi, G parfémā v. miris

páriti

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. pȃrīm, 3. l. mn. pȃ, imp. pári, aor. párih, imperf. pȃrāh, prid. r. pário, prid. t. pȃren 1. sastavljati u par [~ rukavice; ~ čarape]; sin. sparivati 2. biol. spajati mužjaka i ženku radi oplodnje [~ pse] • páriti se povr. biol. međusobno se spajati radi oplodnje

pȁriti (se)

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. pȁrīm, 3. l. mn. pȁ, imp. pȁri, aor. pȁrih, imperf. pȁrāh, prid. r. pȁrio, prid. t. pȁren izlagati koga ili što djelovanju pare radi čišćenja ili toplinske obradbe [~ lice; ~ rublje]

pȁrk

im. m. G pȁrka, L pàrku; mn. N pȁrkovi, G pȁrkōvā uređeno zemljište u gradu ili izvan grada s planski zasađenim ukrasnim biljem i drvećem [gradski ~]  nacionalni ~ prirodno područje koje je pod zaštitom države zbog prirodne ljepote ili posebnoga biljnoga ili životinjskoga svijeta; ~ prirode prirodno ili dijelom kultivirano područje kopna i/ili mora iznimne važnosti, s naglašenim krajobraznim, odgojno-obrazovnim, kulturno-povijesnim i turističko-rekreacijskim vrijednostima; vozni ~ sva vozila kojima tko ili što raspolaže [vozni ~ tvrtke]

pàrkēt

im. m. G parkéta; mn. N parkéti, G parkétā 1. glatke daščice s rubnim žlijebom koje služe za pokrivanje podova [postaviti ~] 2. pod pokriven istoimenim daščicama [igrati na parketu; Na parket je istrčalo 11 igrača.] 3. donji dio gledališta u kazalištu i kinu [sjediti u parketu]

parkíralīšte

im. s. G parkíralīšta; mn. N parkíralīšta, G parkíralīštā uređeni prostor na kojemu se parkiraju automobili

parkírānje

im. s. G parkírānja ostavljanje vozila izvan pogona na određenome mjestu

parkírati (se)

gl. dvov. prijel. prez. 1. l. jd. pàrkīrām, 3. l. mn. parkírajū, imp. pàrkīrāj, aor. parkírah, imperf. pàrkīrāh, prid. r. parkírao, prid. t. pàrkīrān ostaviti/ostavljati vozilo izvan pogona na određenome mjestu [~ automobil ispred kuće; nepropisno se ~]

parlàment

im. m. G parlàmenta; mn. N parlàmenti, G parlàmenātā pol. u suvremenim demokratskim državama najviše na izborima izabrano zakonodavno i savjetodavno tijelo; sin. sabor pol.

pȁrlamentārnī

prid. G pȁrlamentārnōg(a); ž. pȁrlamentārnā, s. pȁrlamentārnō koji se odnosi na parlament [~ zastupnik]; sin. saborski

pȃrnī

prid. G pȃrnōg(a); ž. pȃrnā, s. pȃrnō koji radi s pomoću pare [~ kotao; ~ stroj]

párnica

im. ž. G párnicē; mn. N párnice, G párnīcā prav. građanski sudski spor dviju ili više stranaka [voditi parnicu]

párničnī

prid. G párničnōg(a); ž. párničnā, s. párničnō koji se odnosi na parnicu [~ postupak]

parnopr̀stāš

im. m. G parnoprstáša; mn. N parnoprstáši, G parnoprstášā zool. 1. mn. skupina papkara koji imaju papke s parnim brojem prsta, imaju dva ili četiri prsta 2. pripadnik istoimene skupine; sin. dvopapkar; ant. neparnoprstaš

pȃrnjāk

im. m. G pȃrnjāka; mn. N pȃrnjāci, G pȃrnjākā ono što je s čim u paru [vidski ~]

pȁrobrōd

im. m. G pȁrobrōda; mn. N pȁrobrōdi, G pȁrobrōdā pom. brod s pogonom na paru

pȁrobrodskī

prid. G pȁrobrodskōg(a); ž. pȁrobrodskā, s. pȁrobrodskō koji se odnosi na parobrod

paròdija

im. ž. G paròdijē; mn. N paròdije, G paròdījā umj. 1. preoblikovanje kojega poznatog umjetničkog djela radi postizanja šaljivoga ili satiričnoga učinka 2. djelo nastalo istoimenim preoblikovanjem

paròdījskī

prid. G paròdījskōg(a); ž. paròdījskā, s. paròdījskō koji se odnosi na parodiju

pȁromlin

im. m. G pȁromlina; mn. N pȁromlinovi, G pȁromlinōvā mlin na parni pogon

parònīm

im. m. G paroníma; mn. N paroními, G paronímā jez. riječ koja se piše, izgovara i zvuči slično kao druga riječ, ali ima različito značenje

pȁrožak

im. m. G pȁroška; mn. N pȁrošci, G pȁrožākā zool. izdanak na rogovlju jelena i srndaća

pàrtija

im. ž. G pàrtijē; mn. N pàrtije, G pȁrtījā 1. v. stranka 2. jednom odigrana društvena igra [~ šaha; ~ karata] 3. politička stranka koja podržava komunizam

pàrtījskī

prid. G pàrtījskōg(a); ž. pàrtījskā, s. pàrtījskō 1. v. stranački 2. koji pripada političkoj stranci koja podržava komunizam [~ dužnosnik]

partitúra

im. ž. G partitúrē; mn. N partitúre, G partitúrā glazb. skupni zapis svih dionica neke skladbe

partìzān

im. m. G partizána, V pȁrtizānu; mn. N partizáni, G partizánā 1. osoba koja u uvjetima okupacije vodi borbu u neprijateljskome zaleđu 2. pov. pripadnik antifašističkih odreda za vrijeme Drugoga svjetskog rata

partìzānka

im. ž. G partìzānkē, DL partìzānki; mn. N partìzānke, G partìzānkā/partìzānkī 1. žena koja u uvjetima okupacije vodi borbu u neprijateljskome zaleđu 2. pov. pripadnica antifašističkih odreda za vrijeme Drugoga svjetskog rata

partìzānskī

prid. G partìzānskōg(a); ž. partìzānskā, s. partìzānskō koji se odnosi na partizane

pàrtner

im. m. G pàrtnera, V pàrtneru; mn. N pàrtneri, G pȁrtnērā 1. osoba koja s kim sudjeluje u zajedničkome poslu 2. suigrač u igri 3. osoba koja je s kim u ljubavnome odnosu

pàrtnerica

im. ž. G pàrtnericē; mn. N pàrtnerice, G pàrtnerīcā 1. žena koja s kim sudjeluje u zajedničkome poslu 2. suigračica u igri 3. žena koja je s kim u ljubavnome odnosu

pàrtneričin

prid. G pàrtneričina; ž. pàrtneričina, s. pàrtneričino koji pripada partnerici

pàrtnerskī

prid. G pàrtnerskōg(a); ž. pàrtnerskā, s. pàrtnerskō koji se odnosi na partnere

pȁs

im. m. G psȁ; mn. N psȉ, G pásā, DLI psȉma zool. 1. domaća životinja koja služi kao čuvar i kućni ljubimac; sin. pseto pogr. 2. a. mn. skupina sisavaca vitka tijela, male glave, izbočene njuške, trupa udubljena u slabinama, čine je lisice, čagljevi, kojoti, vukovi i domaći psi b. pripadnik istoimene skupine  morski ~ zool. 1. mn. skupina morskih kralježnjaka mesoždera iz skupine hrskavičnjača s pet do sedam škržnih pukotina na površini tijela 2. pripadnik istoimene skupine ~ modrulj zool. morski pas bijela trbuha i plavih ili plavosivih leđa koji živi u tropskim i suptropskim morima ♦ crknuti kao ~ umrijeti u bijedi i samoći; ima koga kao kusih (kusatih) pasa ima koga u velikome broju; istući koga kao psa jako istući koga; kao ~ na lancu [osjećati se, živjeti itd.] sputano, bez slobode [osjećati se, živjeti itd.]; lagati kao ~ mnogo lagati; ljubomoran kao ~ veoma ljubomoran; ni ~ s maslom ne bi pojeo loše je, ružno je, odvratno je; postupati s kim kao sa psom loše postupati s kim; slagati se (voljeti se i sl.) kao ~ i mačka nikako se ne slagati, stalno se svađati; ubiti koga kao psa bezobzirno (hladnokrvno) ubiti koga; umoran kao ~ veoma umoran; vjeran kao ~ veoma vjeran; žao je komu kao psu strašno (neopisivo) je žao komu

pȃs

im. m. G pȃsa, L pásu; mn. N pȁsovi, G pȁsōvā 1. najuži dio tijela koji se nalazi između prsa i bedara [tanak ~; gol do pasa]; sin. pojas, struk 2. v. pojas, remen

pàsāt

im. m. G pasáta; mn. N pasáti, G pasátā met. stalni vjetar koji puše iz suptropskoga pojasa visokoga tlaka prema ekvatorskome pojasu niskoga tlaka

Pȁsha

im. ž. G Pȁshē rel. 1. glavni židovski blagdan koji se slavi sedam dana u razdoblju između 15. ožujka i 30. travnja 2. u kršćanstvu Isusova posljednja večera, smrt i uskrsnuće 3. v. Uskrs

pȁshālnī

prid. G pȁshālnōg(a); ž. pȁshālnā, s. pȁshālnō 1. koji se odnosi na Pashu [pashalni kruh] 2. v. uskrsni

pàsija

im. ž. G pàsijē; mn. N pàsije, G pȁsījā 1. jd. rel. Isusova smrt i muka 2. književni, kazališni ili glazbeni prikaz Isusove muke

pȁsīv

im. m. G pȁsīva gram. glagolsko stanje kojim se izriče radnja koju trpi subjekt, trpno glagolsko stanje; ant. aktiv

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga